Samoća

Sam sam i prazan. Više me muči to što sam prazan nego što sam sam, naći ću već neko društvo, to je bar lako. Ova soba se smanjuje, zidovi se skupljaju i počinje da me guši već. Noć nije laka za one koji po danu žure. 

Jednom kada prođe sve

 želite isto meni...Za neke sam mislio da će zauvijek ostati kraj mene ali su otišli, ali, ko zna zbog čega je to dobro, i vama želim sve najbolje i drago mi je da vas mogu pogledati u oči... Valjda je tako trebalo, valjda to mora tako i ako ništa od svakog sam naučio barem nešto, a najvažnije da će sve proći, sa našom voljom ili bez... Zbog toga ne treba čovjekni zbog čega i ni zbog koga da se odriče sebe i onog što jeste, da se odriče dostojanstva i ponosa i da prema nekome zbog ovoga ili onoga bude loš čovjek, jer to je jedino što će poslije toga biti važno...

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.